Klinička mikrobiologija
Etiološka dijagnoza infekcije izazvane bakterijama se postavlja izolovanjem mikroorganizama i/ili dokazivanjem njegove patogenosti, viruletnosti, toksičnosti...
Da bi se to postiglo mora se pravilno uzorkovati materijal. Uzorak je svaki materijal koji se uzima od bolesnika i analizira u mikrobiološkoj laboratoriji.
Osnovna pravila uzimanja uzoraka su sledeća:
- Uzorak mora biti uzet sa pravog mesta
- Treba izbeći kontaminaciju fiziološkom mikroflorom sa susednih tkiva, organa ili sekretima
- Uzorak treba uzeti u pravo vreme, što zahteva poznavanje patogeneze zaraznih bolesti i kliničkih manifestacija po stadijumima bolesti
- Sa lokalnih zaraznih bolesti materijal se uzima što pre, posle prvih simptoma, sa mesta gde se odigrava infektivni proces
- Kod generalizovanih zaraznih bolesti vrsta materijala i vreme uzimanja zavise od stadijuma oboljenja
- Materijal treba uzeti u dovoljnoj količini
- Mala količina uzorka može dati lažno negativan rezultat
- Za uzimanje uzorka treba koristiti samo sterilnu opremu i pridržavati se aseptičke tehnike rada
- Materijal treba uzeti pre početka antibiotske terapije
Kod kontrole efikasnosti sprovedene terapije uzorak se uzima tek nekoliko dana po završetku terapije Ako bolesnik sam priprema uzorak urina, sputuma, fecesa (aktivno učestvuje u davanju uzorka) mora dobiti detaljna uputstva kako to da uradi. Posude sa materijalom treba propisno označiti.