ПСИХОЛОШКЕ ИНТЕРВЕНЦИЈЕ И ПАНДЕМИЈСКА КРИЗА

Autor: Dr Sc. med. Sreten Vićentić
Nekoliko zemalja na zapadu ( npr. Velika Britanija i SAD) su uspostavile procedure za
psihološke krizne intervencije za tretman hitnih slučajeva u javnom zdravstvenom sektoru .3
Međutim, organizacija i menadžment aktivnosti na formulisanju protokola psiholoških
intervencija sreću se sa više problema. Prvo, malo se pažnje posvećuje praktičnom sprovođenju i
implementaciji intervencija. Sveukupno planiranje je neadekvatna. Kada se pojavi kriza /
epidemija, ne postoji autoritativna organizacija za implementaciju i planiranje aktivnosti u vezi
psiholoških intervencija u različitim regionima i manjim centrima. Otuda, većina medicinskih
odeljenja započinju psihološke intervencione aktivnosti nezavisno, bez međusobne
komunikacije, na taj način trošeći resurse za mentalno zdravlje i praveći propuste u kontekstu
nedostatka pravovremene dijagnoze, lošeg praćenja toka bolesti i evaluacije. Drugo, saradnja
između zdravstva u zajednici i ustanova za zaštitu mentalnog zdravlja u nekim
oblastima i gradovima je deficitarna. I na kraju (uslovno), zbog nedostatka profesionalaca
uspostavljanje timova za psihološku intervenciju u mnogim sredinama nije izvodljivo. Studije su
potvrdile da pojedinci koji su doživeli urgentno zdravstveno stanje, imaju različit stepen stresnih
poremećaja, čak i posle završetka epizode, ili izlečenja i otpusta iz bolnice, što ukazuje da ove
osobe ne bi trebalo zanemariti u kontekstu njihovog mentalnog zdravlja.7,8 Stoga bismo trebali
razmotriti tok bolesti, težinu kliničkih simptoma, mesto lečenja (npr . izolovani kod kuće, obično
odeljenje za izolaciju, intenzivna jedinica nege) i druge faktore za klasifikaciju pojedinaca
kojima je potrebna psihološka intervencija. Takođe, potrebno je i da se formulišu konkretne mere
za poboljšanje efikasnosti intervencija. Intervencije treba da se zasnivaju na sveobuhvatnoj
proceni faktora rizika koji dovode do psiholoških / psihijatrijskih problema, uključujući loše
mentalno zdravlje i pre krize, težak gubitak, samopovređivanje ili povređivanje članova
porodice, životno ugrožavajuće okolnosti, paniku, separaciju od porodice i nizak prihod
domaćinstva.11
Jedan od najstresogenijih aspekata određene situacije jeste nepredvidivost iste, kao i
neizvesnost u vezi kontrole bolesti i procene stepena i ozbiljnosti rizika. Ovi aspekti, uz
plasiranje nekih analiza i dezinformacija, mogu pojačati zabrinutost među masama (Bao i dr.,
2020). S druge strane, izazovi i stres mogu pokrenuti i indukovati opšte mentalne poremećaje,
poput anksioznosti i depresije (Dar i dr., 2017). Iako izolacija pomaže u postizanju cilja
smanjenja stope prenosa i infekcije, redukuje se kontakt sa porodicom, prijateljima, kao i drugi
vidovi socijalne podrške, što uzrokuje usamljenost i otuđenost, koje dalje povećavaju stopu
anksioznosti i depresije. (Zhou i dr., 2020).
Prema iskustvima iz sličnih epidemija i pandemija, u takvim slučajevima, ozbiljne zabrinutosti,
poput straha od smrti, mogu se pojaviti među pacijentima, a osećaj usamljenosti i besa može se
razviti kod ljudi koji su u karantinu (Ksiang i dr., 2020). Pored toga, ljudi koji su u karantinu
gube kontakt licem u lice i tradicionalne socijalne interakcije, i ovo je poseban stresni fenomen
(Zhang i dr., 2020).  Iz gore navedenog, nameće se zaključak da bi psihološke intervencije
potencijalno predstavljale značajan deo opštih i standardnih protokola u sistemu zdravstvene
zaštite, tokom i nakon ovakvih kriza (Zhou i dr., 2019). Čini se da bi, pored napora na raznim
nivoima da se spreči širenje bolesti i drugih pratećih stanja, posebnu pažnju trebalo posvetiti
pitanjima mentalnog zdravlja u zajednici. Predstavljanje programa za skrining psihijatrijskih
poremećaja, uključujući anksioznost i depresiju kod pacijenata, pa čak i negovatelja, posebno u

karantinskim slučajevima, zbog naglašene vulnerabilnosti različitih grupa, čini se neophodnim
(Ksiang i dr., 2020). Međutim, ono što je važno, jeste da kontrola bolesti zahteva pravilno i
sveobuhvatno upravljanje sistemom mentalne zdravstvene zaštite. Pridržavanje svih navedenih
pravila, zajedno sa kohezijom i oslanjanjem na “socijalni kapital”, čini se kao jedini mogući put
prevazilaženja postojećeg stanja.
 
Ljudi sa mentalnim smetnjama i COVID-19
Faktori rizika povezani sa životnim stilom poput pušenja, gojaznosti i neaktivnosti,
produbljuju medicinska stanja koja vode povećanoj smrtnosti i morbiditetu kod pacijenata sa
mentalnim poremećajima. Autori su procenili da je skraćenje životnog veka ljudi sa teškim
mentalnim oboljenjima od 13-30 godina (Schneider i dr., 2019). Dijabetes tipa 2,
kardiovaskularne bolesti i koronarna bolest su, među ostalim, najčešća somatski komorbiditeti u
ovoj populaciji (Lopuszanska i dr., 2014). Možda je prerano za utvrđivanje uticaja infekcije
COVID-19 (koja se ovako brzo širi) na ovu populaciju, ali mogu se pretpostaviti ishodi
na osnovu faktora rizika i poznatih ranjivosti. Nedavna retrospektivna multicentrična kohortna
studija Zhou i dr. (2020) u Vuhanu, koja je obuhvatala 191 pacijenata zaraženog COVID-19,
utvrdila da je procenat smrtnosti bio veći kod pacijenata sa već postojećim dijabetesom i/ili
koronarnom bolešću. Ovo naglašava veću vulnerabilnost za ozbiljne komplikacije COVID-19
kod osoba sa teškim mentalnim bolestima, i posledično neophodnost proaktivnih mera
zdravstvene zaštite od strane stručnjaka za mentalno zdravlje, skrining i pravovremeno
upućivanje i zbrinjavanje pacijenata, koji ponekad mogu biti i protiv njihove volje. Standardne
preporuke za sprečavanje širenja infekcije, poput pranja ruku, pokrivanja usta i nosa (obavezno
dok kašljemo i kijamo), produženog obrađivanja namirnica i izbegavanja bliskog kontakta sa
bilo kim, nažalost mogu biti teški za primenu kod osoba sa mentalnim bolestima, kako hroničnih
pacijenata, tako i onih sa relapsom. Oni ne samo što su ranjivi na infekciju, već zbog navedenih
specifičnosti mogu imati ulogu u prenosu. Pored toga, mere samoizolacije u ovoj populaciji
mogu predstavljati poseban stručni izazov. Osim praktičnih teškoća u implementaciji, može doći
do deterioracije njihovog psihičkog stanja, uključujući bes i anksioznost 4-6 meseci nakon
izlaska iz karantina ( Jeong i dr. 2016, Brooks i dr. 2020). Zdravstvena anksioznost, strah od
smrti, strah od gubitka voljenih, gubitak društvene povezanosti, gubitak posla i beskućništvo su
samo neki od društvenih stresora koji mogu pokrenuti ozbiljne mentalne bolesti poput teške
depresije ili anksioznosti i kod prethodno zdravih osoba, i na taj način dodatnom opteretiti sektor
mentalnog zdravlja.

Reference

  1. B. J. S, Sadock, Virginia A. (Eds.), 2000. Kaplan & Sadock’s Comprehensive Textbook
    of Psychiatry, seventh edition. Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia [2000]
  2. Banerjee, Debanjan, 2020. The COVID-19 outbreak: crucial role the psychiatrists can
    play. Asian J. Psychiatr., 102014.
  3. Brooks, S.K., Webster, R.K., Smith, L.E., Woodland, L., Wessely, S., Greenberg, N., et
    al. 2020. The psychological impact of quarantine and how to reduce it: rapid review of
    the evidence. Lancet 395 (March (10227)), 912–920.
  4. Centers for Disease Control and Prevention – CDC. Youth risk behavior survey: data
    summary & trends report 2007–2017. Atlanta: Centers for Disease Control and
    Prevention, 2019.
  5. Dong L., Bouey J., Early Release – Public Mental Health Crisis during COVID-19
    Pandemic, China – Volume 26, Number 7, Emerging Infectious Diseases journal – CDC
    26.
  6. Goyal, K., Chauhan, P., Chhikara, K., Gupta, P., Singh, M.P., 2020. Fear of COVID
  7. first suicidal case in India!. Asian J. Psychiatry 49 (March (1)), 101989.
  8. Li, Q., Guan, X., Wu, P., Wang, X., Zhou, L., Tong, Y., et al., 2020. Early transmission
    dynamics in Wuhan, China, of novel coronavirus–infected pneumonia. N. Engl. J.Med.
  9. Liu, S., Yang, L., Zhang, C., Xiang, Y.-T., Liu, Z., Hu, S., et al., 2020. Online mental
    health
    services in China during the COVID-19 outbreak. Lancet Psychiatry 7, April (4), e17–8.
  10. Mak, I.W.C., Chu, C.M., Pan, P.C., Yiu, M.G.C., Chan, V.L., 2009. Long-term
    psychiatric
    morbidities among SARS survivors. Gen. Hosp. Psychiatry 31, 318–326.
  11. McGinty EE, Webster DW, Jarlenski M, Barry CL. News media framing of serious
    mental illness and gun violence in the United States, 1997-2012. Am J Public Health
    2014; 104: 406–13.
  12. Morganstein, J.C., Ursano, R.J., 2020. Ecological disasters and mental health: causes,
    consequences, and interventions. Front. Psychiatry.
  13. Qiu, J., Shen, B., Zhao, M., Wang, Z., Xie, B., Xu, Y., 2020. A nationwide survey of
    psychological distress among Chinese people in the COVID-19 epidemic: implications
    and policy recommendations. Gen. Psychiatry 33.
  14. Townsend, M.C., 2014. 7th ed. Concepts of Care Psychiatric Mental Health Nursing
    Vol.1 Jaypee Brothers, Medical Publishers Pvt. Limited.
  15. Van der Weerd, W., Timmermans, D.R., Beaujean, D.J., Oudhoff, J., van Steenbergen,
    J.E., 2011. Monitoring the level of government trust, risk perception and intention of the
    general public to adopt protective measures during the influenza A (H1N1) pandemic
    in the Netherlands. BMC Public Health.
  16. Xiang, Y.T., Yang, Y., Li, W., Zhang, Ling, Zhang, Qinge, Cheung, Teris, Ng, Chee H.,
  17. Timely mental health care for the 2019 novel coronavirus outbreak is urgently
    needed. Lancet. Psychiatry 7, 228–229.
  18. Zandifar, Atefeh, Badrfam, Rahim, 2020. Iranian mental health during the COVID-19
    epidemic. Asian J. Psychiatr. 51, 101990.
  19. Zhang J, Lu H, Zeng H, et al. 2020. The differential psychological distress of populations
    affected by the COVID-19 pandemic [published online ahead of print, 2020 Apr
    15]. Brain Behav Immun.

Iz biografije autora
Dr Sc. med. Sreten Vićentić je specijalista i supspecijalista psihijatrije, psihoterapeut,
stalno je zaposlen na Klinici za psihijatriju KCS, gde je i koordinator za kontinuiranu edukaciju,
kao i predstavnik Klinike za implementaciju DSG sistema. Doktorirao je iz oblasti stresa 2012.,
što mu je i uža naučna oblast, radio je i kao Profesor strukovnih studija za oblast medicinskih
nauka 2013/2014. na Visokoj vaspitačkoj školi.
Predstavnik je Svetske Zdravstvene Organizacije (SZO) pri Ministarstvu zdravlja
Republike Srbije za oblast alkoholizma (Focal Point), koekspert radne grupe Ministarstva
zdravlja za otvaranje poglavlja 28 u procesu pridruživanja EU, i član Radne grupe Ministarstva
zdravlja RS za izradu nove Nacionalne strategije za zaštitu mentalnog zdravlja. Publikovao je
više od 30 naučnih radova u zemlji i inostranstvu. Recenzent je u vrhunskim međunarodnim
časopisima, kategorija M21 Thomson Reuters JCR liste.

Copyright © Завод за јавно здравље

tik tok logo sm

Завод за јавно здравље – Шабац
Адреса: Јована Цвијића 1
Тел. 015/ 300-550

ПИБ: 1000-82-545
kabinet@zjz.org.rs